U naselju Trudbenik nadomak Nikšića živi četvoročlana porodica Save Bigovića. Život od 150 eura koje dobijaju na ime socijalne pomoći ne može popraviti dramatično stanje u koje su dospjeli prije osam godina.
Milica Bigović, supruga Savina, ispričala je da su se tada doselili u naselje Trudbenik i da se situacija iz godine u godinu komplikovala.
- Gotovo da nema problema a da nas nije zadesio. Objekti u kojima stanujemo prokišnjavaju, a iz kanalizacije u zajedničkim kupatilima izlaze nam pacovi i bubašvabe. Strahujemo od zaraze. Uz sve to, dvije godine smo i bez struje, jer nijesmo bili u prilici da redovno izmirujemo dugovanja pa su nas isključili sa elektromreže. Nemoguće je da sa osnovnim uređajima u domaćinstvu možemo potrošiti 100 eura mjesečno. Račune kao da su napamet pravili, a ne računali potrošnju, kaže Bigovićeva.
Do sada su dobijali na pretek samo obećanja. Toga ni danas ne fali. Ali, sve se završava samo na obećanjima.
- Još prije tri godine posjetili su nas predstavnici opštine, popisali su šta nam treba od materijala neophodnog za sanaciju baraka. Tada su kazali da će dopremiti blokove, lim za krov, prozore, ulazna vrata, koja sada ne možemo zaključati, već ih zaprečujemo kao stočari na štalama, ali kako onda tako i danas – prokišnjava sa svih strana – kaže Bigovićeva.
Ona ističe da joj najteže od svega pada to što djeci teško da može obezbijediti normalan život i deset dana tokom mjeseca, tako da su preostalih dvadeset više gladni, nego siti.
- Primamo stotinak eura i još pedesetak dječjeg dodatka. Od toga ne možemo kupiti ni osnovne životne namirnice – brašno, ulje i šećer, da nijesmo gladni, i vrećicu deterdženta za veš i nekoliko sapuna, da održavamo higijenu. Teško je i našoj djeci Bogdanu i Krstu, objasniti da hrane nema. Dogodi se da u kući nemam ni kilogram brašna da bih hljeb zamijesila ili makar 50 centi da hljeb kupim. Uz sve to neophodno im je obezbijediti školski pribor, platiti radne listiće i sve što im je treba za redovno školovanje, kaže Milica Bigović.
Ona dodaje da im jako teško, ali da ne traže milostinju.
- Najviše bismo voljeli kada bi sopstvenim radom mogli obezbijediti skromne uslove našim porodicama za život. Ipak, ne mogu, a da ne kažem da su nam mnogo puta obećavali da će nam renovirati objekte i upristojiti ih za život, ali se to nije dogodilo. Moram da kažem i to da često čistim stanove, ulaze, ili održavam higijenu u nekom od ugostiteljskih objekata, kako bih zaradila makar dnevnicu, i djeci kupila da imaju bar parče suvog hljeba, kaže Milica Bigović.
Saznavši za težak materijalni položaj porodice Bigović, posjetila ih je naša novinarska ekipa i u saradnji sa Bankom hrane uručili smo im pomoć u hrani i sredstvima za higijenu. Milica Bigović je zahvalna na pomoći i kaže da ne može zaboraviti pomoć dobrih ljudi koji su ih s vremena na virijeme znali darovati u hrani i sredstvima za higijenu.L.N.